Patologija i sudska medicina

KATALOG USLUGA

Na Odjelu za patologiju zaprimaju se uzorci tkiva dobiveni postupkom biopsije iz operacijskih sala bolnice kako bi se isti pregledali svjetlosnim mikroskopom da bi se postavila PHD dijagnoza i otkrile moguće maligne stanice. Biopsija je dijagnostički postupak uzimanja uzorka (komadića) tkiva iz različitih organa ili tumora za mikroskopsku analizu koja se provodi u patohistološkom laboratoriju. Krajnji cilj je obraditi tkivo tako da se dobije što bolji prikaz staničnih elemenata uz minimalno oštećenje tkiva. Svaki zaprimljeni materijal je jedinstven i neponovljiv te ga treba pažljivo tretirati da se ne uništi.

Prema veličini uzorka obrađuju se male biopsije veličine od 1 milimetra (endoskopski materijal dobiven gastroskopijom ili kolonoskopijom) i veće biopsije (crijeva, pluća, bubreg, dojka...). Prvi i najvažniji postupak u obradi tkiva je fiksacija zbog toga jer se tkivo treba što prije staviti u fiksativ da se spriječi njegovo raspadanje. Kao fiksativ koristi se formalin dok se za dekalciniranje tvrdih materijala (poput kosti) koristi nitratna kiselina do njegova omekšavanja.Tijekom fiksacije denaturiraju se enzimski i strukturni proteini, a druge tkivne molekule ne podliježu promjeni pa se tako trajno sačuva stanična morfologija u stanju sličnom prirodnome. Posuda za fiksaciju mora biti adekvatna za transport, a otvor posude mora biti dovoljno velik kako se materijal ne bi deformirao. Neadekvatno ili slabo fiksirano tkivo nije pogodno za analizu  dok predugo stajanje tkiva u formalinu također nije preporučljivo zbog mijenjanja same strukture tkiva što može negativno utjecati na interpretaciju dodatnih metoda koje patolog može naknadno zatražiti.Većina tkiva u laboratorij dolaze u fiksativu, osim onih koja se obrađuju svježa. Svježa tkiva za tzv. intraoperativne (hitne) biopsije donose se direktno iz operacijske sale te se one kao takve obrađuju posebnim postupcima smrzavanja, rezanja i brzog bojenja preparata. Najčešće su to tumori mozga i štitnjače iako mogu biti i uzorci tkiva iz bilo kojeg drugog organa.Kvaliteta smrznutih rezova je lošija od trajnih preparata, a neka tkiva i sitne uzorke nije moguće analizirati na ovaj način.Pregledom hitne biopsije treba odgovoriti je li tumor zloćudan ili dobroćudan, dopire li do rubova uzorka ili se širi izvan njegovih granica. Rezultat intraoperativne biopsije nakon očitavanja od strane patologa određuje daljnji slijed operacijskog zahvata.

Kod svakodnevnog preuzimanja donešenog materijala iz operacijskih sala patolog pregledava tkivo i odabire dio koji će biti najkorisniji za postavljanje PHD dijagnoze. Nakon toga tkivo je potrebno dehidrirati u tkivnom procesoru prožimanjem kroz niz kemikalija. Nadalje, da bi se tkivo moglo tanko narezati treba ga uklopiti u tekući parafin zagrijan na 60ºC u termostatu. Njime se tkivo prožima bez toplinskog i kemijskog oštećenja. Kao konačni produkt dobivamo parafinske blokove (kocke) označene brojem protokola koji odgovara broju s uputnice koji je materijal dobio prilikom primitka. Da bi se tkivo moglo gledati pod mikroskopom mora biti prolazno za zrake svjetlosti ili snop elektrona.  Na specijalnom uređaju  mikrotomu režu se jednoliki tanki preparati debljine 4 mikrona. Izrezani preparati hvataju se na predmetna stakla koja se zatim boje rutinskim bojenjem hemalaun eozin metodom kojom se dobiva dobar prikaz staničnih elemenata. Pregled uzorka radi liječnik patolog te postavlja patohistološku dijagnozu.

Od posebnih metoda bojenja koje patolog može naknadno zatražiti kako bi se bolje prikazale sve stanične strukture provode se histokemijska i imunohistokemijska bojenja. Histokemijske metode temelje se na specifičnom afinitetu pojedinih kemijskih struktura (polisaharidi, masti, proteini) prema određenim bojama. Najčešće korištena histokemijska bojenja u našem laboratoriju su Geimsa, PAS, Alcian-Pas te trikromno Mallory bojenje.

Imunohistokemijske metode koriste se za detekciju staničnih, hormonskih i karcinomskih antigena, te detekciju prediktivnih biomarkera koji imaju izravan učinak na terapijski izbor u onkološkom liječenju pametnim lijekovima. Princip metode temelji se na specifičnoj reakciji antigen-antitijelo i vizualizaciji iste pomoću sekundarnog protutijela u kromogen-enzimskoj reakciji. Na temelju ekspresije određenih antigena može se odrediti eventualni tip tumora i prema tome daljnja prognoza i terapija pacijenta.  Laboratorij raspolaže sa oko 50-ak imunohistokemijskih biljega koji se koriste kao:

• tkivni antigeni (npr. citokeratini, vimentin, EMA, SMA, S-100, GATA 3 itd.)
• specifični biljezi u dijagnostici solidnih tumora (npr. TTF-1, PSA, CEA, melan A itd.)
• prediktivni biljezi kojima se procjenjuje terapijski izbor i odgovor na onkološku terapiju (npr. ER, PgR, HER-2, Ki-67) itd.

Prema potrebi materijal se šalje u specijalizirane suradne ustanove na konzultacije te na molekularnu dijagnostiku.

U 2024. godini na Odjelu je odrađeno 9 726 biopsija uz oko 3 180 imunohistokemijskih analiza.

Određivanje prioriteta patohistološkog materijala:

• materijal za koji se unaprijed zna da će zahtjevati dodatnu imuno-histološku analizu: karcinom dojke, karcinom debelog crijeva
• endoskopski materijal te probatorne biopsije materijala kod kojih je od strane kliničara postavljena sumnja na malignitet
• totalna tiroidektomija zbog potrebe hormonske nadomjesne terapije

Struktura zaposlenih na Odjelu za patologiju, citologiju i sudsku medicinu OB Varaždin:

POVIJEST ODJELA ZA PATOLOGIJU, CITOLOGIJU I SUDSKU MEDICINU

Odjel patologije, citologije i sudske medicine OB Varaždin osnovan je krajem 1966. godine kada se sa specijalizacije vratio prim.dr. Zlatko Kržišnik. Tada je na Odjelu uz specijalistu patologa bio zaposlen jedan laborant i jedan pomoćnik obucenta. Na odjelu se rade bolničke i sudsko-medicinske obdukcije, kao i biopsije, uključujući i intraoperativne.

Tijekom 1973. godine na Odjelu se započinje sa cito-dijagnostikom, obzirom a su dva patologa, dr. Božidar Bačani i dr. Dubravka Ostojić, položili poslijediplomski ispit iz citologije.

Prvi specijalist citolog na Odjelu je dr. Ladislava Veselić koja se vraća sa specijalizacije 1991. godine i od tada radi kompletna cito-dijagnostika. Tijekom 1983. patolozi dr. Kržišnik , dr. Bačani i dr. Ostojić polažu i specijalistički ispit iz sudske medicine što unaprjeđuje rad u sudsko-medicinskom dijelu.

Odjel patologije, citologije i sudske medicine seli se u novu zgradu koja je sagrađena 1974. godine.

Dužnost voditelja Odjela do 1992. obnaša dr. Kržišnik, od 1992. do 2005. godine voditelj Odjela je dr. Bačani, od 2005. do 2009. dr. Ladislava Veselić, a od tada do danas, dr. Andrina Kopjar.

Danas su na Odjelu zaposlena 3 specijalista patologa : doc.prim.dr.sc. Biserka Pigac, dr. Sandra Radiković i dr. Kopjar Andrina. Na specijalizaciji je jedna specijalizantica, dr. Jasmina Justament. Poslovna suradnja ostvarena je s 4 vanjska liječnika specijalista citologije.

U histološkom laboratoriju zaposlena su 3 prvostupnika med.laboratorijske dijagnostike i 3 laboratorijska tehničara.

U citološkom laboratoriju zaposlene su 3 citoskinerice od kojih je jedna mag.med.lab.dijagnostike, a dvije su laboratorijski tehničari. Na edukaciji za citotehnologa su i jedna prvostupnica med. laboratorijske dijagnostike te jedna mag.med.lab.dijagnostike. U citološkoj ambulanti radi viša med. sestra,  bacc. med. techn. i jedna prvostupnica med. laboratorijske dijagnostike.

Na Odjelu su zaposlena i tri pomoćnika obducenta, dvije spremačice i dva administratora.

Pripojenjem Specijalne bolnice Novi Marof i Klenovnik, našem Odjelu pripadaju i još 3 djelatnika u mrtvačnicama navedenih bolnica.

Danas se na Odjelu obavljaju bolničke obdukcije, sudsko-medicinske, te mrtvozorničke.

Godišnje se na Odjelu odradi oko 11 000 PAPA-testova te 6500 ostalih citoloških analiza.

Broj biopsija iz godine u godinu raste, tako da su 2023. godine odrađena 9303 PHD zahtjeva, a 2024. godine 9726 PHD zahtjeva. Također se i svake godine povećava broj preparata po pacijentu, što ukazuje na povećanje obima posla. 2010. godine uvedena je imunohistokemijska analiza.

Zahtjevi za proširenjem spektra patohistološke i citološke dijagnostike svake su godine sve veći, pogotovo što se tiče onkoloških pacijenata, stoga je u planu daljnji razvoj dijagnostike, ponajprije imunocitokemijskih i imunohistokemijskih analiza, a također bi bilo potrebno u budućnosti osigurati i molekuarnu patologiju.

POVRATAK